Fortifikacija "Svetica"
Glavna funkcija ovog objekta bila je zaštita Kvarnerskog zaljeva pa se Svetica naziva i "čuvaricom Kvarnera".
Po nacrtu carske i kraljevske inženjerijske direkcije iz 1915. godine (početak Prvog svjetskog rata), počinje na Svetici izgradnja moćne baterijske grupe Monte Madonna s topovima od 310 mm. Fortifikacija je građena u sklopu fortifikacijskog sustava Pule. Ova na Svetici, u širem smislu, osiguravala je glavnu ratnu luku Pula, a služila je za osmatranje s ciljem čuvanja i kontroliranja šireg pomorskog prava u akvatoriju kvarnerskog zaljeva. Nakon 1918. godine, tj. odlaskom Austro-Ugarske s ovih prostora, Sveticom se koristi talijanska, njemačka, jugoslavenska i hrvatska vojska.
Po nacrtu carske i kraljevske inženjerijske direkcije iz 1915. godine (početak Prvog svjetskog rata), počinje na Svetici izgradnja moćne baterijske grupe Monte Madonna s topovima od 310 mm. Fortifikacija je građena u sklopu fortifikacijskog sustava Pule. Ova na Svetici, u širem smislu, osiguravala je glavnu ratnu luku Pula, a služila je za osmatranje s ciljem čuvanja i kontroliranja šireg pomorskog prava u akvatoriju kvarnerskog zaljeva. Nakon 1918. godine, tj. odlaskom Austro-Ugarske s ovih prostora, Sveticom se koristi talijanska, njemačka, jugoslavenska i hrvatska vojska.
Najviša kota Svetice nalazi se na 90 m nadmorske visine, a 30 metara ispod površine brda ispresijecanog složenim sustavom kanala nalazi se minijaturna, ali funkcionalna vojna baza sa spavaonicom za 24 vojnika, ambulantom, računalno-komandnim odjeljenjem, reflektorskom stanicom čiji je snop mogao dosegnuti pola Kvarnerskog zaljeva, s četiri topničke bitnice, ventilatorskom stanicom i spiralnim stepenicama koje su vodile 20-ak metara iznad - u osmatračnicu i komandni bunker.