tekst: mr. sc. Latinka Janjanin, dipl. ing. biol.
Uvod
Goleme prednosti općine Ližnjan (u odnosu na druge jedinice lokalne samouprave Istarske županije ali i Republike Hrvatske) očituju se u gotovo neizgrađenom mediteranskom priobalju, velikoj površini nezagađenog morskog akvatorija (223,7 km2), razvedenoj obalnoj crti (31,4 km) i očuvanim prirodnim staništima i ekosustavima od kojih su neki zaštićeni i na europskom nivou.
Jedinstvene i rijetke prirodne i krajobrazne vrijednosti trebaju postati okosnica razvoja zelenog turizma (eng. nature-based tourism, wildlife tourism), čije je uporište u sinergiji jedinstvenih prirodnih i krajobraznih vrijednosti, a turistička putovanja se ostvaruju boravcima u prirodi i aktivnostima na otvorenom.
Jedinstvene i rijetke prirodne i krajobrazne vrijednosti trebaju postati okosnica razvoja zelenog turizma (eng. nature-based tourism, wildlife tourism), čije je uporište u sinergiji jedinstvenih prirodnih i krajobraznih vrijednosti, a turistička putovanja se ostvaruju boravcima u prirodi i aktivnostima na otvorenom.
Krajobraz
Krajobraz općine Ližnjan sastavni je dio krajobrazne cjeline “Crvena Istra”, tj. njenog južnog priobalnog dijela. Unutar ove krajobrazne cjeline ističe se područje priobalnog pojasa s otocima Levan i Levanić te širi obuhvat zaljeva Budava do brda Svetice (Monte Madonna), koja je ujedno i krajobrazno dominantna točka smještena na 91 m n.v. i s koje se pruža prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev i otoke Cres i Lošinj.
Šume, makije, garizi i suhi travnjaci
Usko obalno područje općine Ližnjan pripada eumediteranskoj zoni za koju je karakteristična klimazonalna šumska asocijacija hrasta crnike i crnog jasena (As. Orno-Quercetum ilicis H-ić 1956/1958). Značajnije površine ovih šuma nalaze se od uvale Kale do uvale Budava i spadaju među najočuvanije šume na Mediteranu. Značajno učešće u ovim šumama oko rta Sv. Stipana ima i lovor (Laurus nobilis L.).
Degradacijom šuma hrasta crnike nastaju različiti, vrlo značajni vegetacijski stadiji. To su prije svega guste i gotovo neprohodne vazdazelene šikare, tzv. makije, koje po svom florističkom sastavu također pripadaju zajednici hrasta crnike i crnog jasena. Veće površine bilježe se na potezu od uvale Kale do uvale Budava. Najkarakterističnija vrsta je hrast crnika (Quercus ilex L.). U tim makijama zastupljena je i planika (Arbutus unedo L.), šmrika (smrikva, Juniperus oxycedrus L.), pukinja (Juniperus macrocarpa Sibth. & Sm.), lovor (Laurus nobilis L.), širokolisna i uskolisna zelenika (Phillyrea latifolia L., P.angustifolia L.), tršlja (Pistacia lentiscus L.) te primorska smrdljika (Pistacia terebinthus L.). U sloju grmlja dominiraju još vazdazelena ruža (Rosa sempervirens L.), vazdazelena krkavina (Rhamnus alaternus L.), bodljikava veprina (Ruscus aculeatus L.) i kristova drača (Paliurus spina-christi Mill.). Često su makije hrasta crnike gotovo neprohodne, obrasle brojnim povijušama od kojih su najkarakterističnije crvena tetivika (Smilax aspera L.), sredozemni broć (Rubia peregrina L.), prava kozja krv (Lonicera caprifolium L.) i oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius L.).
Degradacijom šuma hrasta crnike nastaju različiti, vrlo značajni vegetacijski stadiji. To su prije svega guste i gotovo neprohodne vazdazelene šikare, tzv. makije, koje po svom florističkom sastavu također pripadaju zajednici hrasta crnike i crnog jasena. Veće površine bilježe se na potezu od uvale Kale do uvale Budava. Najkarakterističnija vrsta je hrast crnika (Quercus ilex L.). U tim makijama zastupljena je i planika (Arbutus unedo L.), šmrika (smrikva, Juniperus oxycedrus L.), pukinja (Juniperus macrocarpa Sibth. & Sm.), lovor (Laurus nobilis L.), širokolisna i uskolisna zelenika (Phillyrea latifolia L., P.angustifolia L.), tršlja (Pistacia lentiscus L.) te primorska smrdljika (Pistacia terebinthus L.). U sloju grmlja dominiraju još vazdazelena ruža (Rosa sempervirens L.), vazdazelena krkavina (Rhamnus alaternus L.), bodljikava veprina (Ruscus aculeatus L.) i kristova drača (Paliurus spina-christi Mill.). Često su makije hrasta crnike gotovo neprohodne, obrasle brojnim povijušama od kojih su najkarakterističnije crvena tetivika (Smilax aspera L.), sredozemni broć (Rubia peregrina L.), prava kozja krv (Lonicera caprifolium L.) i oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius L.).
Daljnjom degradacijom makije hrasta crnike nastaju garizi – vazdazelene, niske, prorijeđene, heliofilne šikare čijim biljnim vrstama odgovara velika količina svjetlosti. Pripadaju posebnoj endemičnoj svezi Cisto-Ericion (H-ić 1958).
U florističkom sastavu gariga dominiraju velika crnjuša (Erica arborea L.), bušini (Cistus salviifolius L., C. monspeliensis L., C. incanus L.) i brnistra (Spartium junceum L.).
Značajnije površine gariga pojavljuju se na području Marlere, Palere, u predjelu uvale Kuje te na području Smiljevac, Gruh i Šaraja. Pod utjecajem ekstremne degradacije nastaju karakteristične zajednice suhih travnjaka ili kamenjarskih pašnjaka koji obiluju mediteranskim eteričnim biljkama kao što su ljekovita kadulja (Salvia officinalis L.), majčina dušica (Thymus vulgaris L.) ili smilje (Helichrysum italicum Roth/ G. Don.). Suhi travnjaci se u većoj zastupljenosti pojavljuju na području Marlere, gdje se protežu sve do obalne crte te uz obalu mora u predjelu Šišana gdje predstavljaju staništa brojnih vrsta orhideja.
Submediteranska zona daleko je rasprostranjenija u općini. Utjecaj mora u ovoj zoni više nije tako jak, stoga u njoj prevladavaju listopadne vrste. Karakteriziraju ih šumske zajednice hrasta medunca i bijelog graba (As. Querco-Carpinetum orientalis H-ić 1939). Najbolje očuvane šume medunca i bijelog graba pojavljuju se u predjelu Magran-Lužan kod Valture te Velike i Male Šupljike kod Muntića.
Lokve – riznice lokalne biološke i krajobrazne raznolikosti
Važan sastavni dio ližnjanskog krajobraza čine lokve. Nekada su predstavljale jedine zalihe vode za napajanje stoke, navodnjavanje polja i gašenje požara, jer stalnih vodenih tokova u općini nema. Neke su se čuvale i do današnjih dana: Lakomuntižeja, Lakodelama, Lakoperoža, Flasinka i Lokvanj, Runjanka, Lako Pošes, Lako San Lorensi, Lako Muin, Kostanjica i dvije lokve bez lokalnog naziva u Ušićevim Dvorima. Mediteranske povremene lokve predstavljaju prioritetno stanište za zaštitu od interesa za Europsku uniju sukladno Direktivi o zaštiti prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta.
flora
photo: mr. sc. Latinka Janjanin, dipl. ing. biol.
